Intervju-Tamás Neukum

Imamo priliku popričati s jednim od uspješnijih trenera i poznavatelja rukometa na pijesku u svijetu. Stoga Vas molim da nam se predstavite i da kažete sve svoje dosadašnje uspjehe i postignuća.

 

 

Tamas: Prvo se moram zahvaliti zbog vašeg upita i ovog intervjua koji predstavlja veliku čast za mene. Rođen sam 1966 u Tatabanyi gdje sam i odrastao. 70ih i 80ih godina rukomet se igrao na visokoj razini u mom rodnom gradu te sam tako imao priliku učiti od fantastičnih trenera. 1990 godine sam diplomirao Sveučilištu kao profesor tjelesne kulture, a 2008 godine stječem postiplomski stupanj obrazovanja kao profesionalni rukometni trener. Prvi put sam vidio rukomet na pijesku prije više od 10 godina i odmah sam se počeo zanimati za taj atraktivni i kreativni sport. Tada nisam promišljao o budućnosti, samo sam uživao igrajući ovu igru. Nakon par godina, zajedno sa svojim kolegama počeli smo raditi na novim strategijama i sustavima treninga vezanim za napad i obranu u rukometu na pijesku. Trenutno sam glavni trener AXA Beachstars Budapest (prvaci Europe op.a.) te talijanske ženske reprezentacije u rukometu na pijesku (4.mjesto sa Svj. Prvenstva u Cadizu ove godine, op.a.).

 

Od navedenih dostignuća, koji Vam je uspjeh najdraži?

Vrlo sam ponosan na dvije titule europskog klupskog prvaka (2006 i 2008) koje sam osvojio sa svojom sadašnjom ekipom; također značajan uspjeh predstavlja i srebrna medalja sa Svjetskih igara (2005-Duisburg)s mađarskom ženskom reprezentacijom, te, naravno, svi rezultatzi moje fanastične talijanske ženske reprezentacije. Najbitnija stvar u rukometu na pijesku kojoj uvijek težim je fair play, a moja ekipa je osvojila titulu fair play na EP u njemačkom Cuxhavenu.Talijanska reprezentacija je tijekom SP u Cadizu imala samo 2 isključenja tijekom 7 utakmica.

Otkud ideja za preuzimanjem talijanske reprezentacije rukometa na pijesku?-Od prosječne ekipe napravili ste respektabilnu reprezentaciju na kojoj se već u Misanu vidjelo da je napredovala, dok ste u Cadizu napravili stvarno pothvat. Koja je vaša formula uspjeha i moto kojeg se pridržavate?

Prvi korak je naučiti igrače perfektnoj tehnici i filozofiji rukometa na pijesku.Slijedeći korak je unaprijeđivati različite strategije i fokusirati se na njihove inačice. Treća bitna stavka je igrati vrlo brzo s kreativnim rješenjima u obrani i napadu. Zadnja bitna stvar,a ujedno i moto je: igrati jednostavno i s osmjehom te uvijek biti pozitivnog duha 😉

S obzirom da ste jedan od prvih stručnjaka stranaca na klupi neke selekcije (koliko mi je poznato prije Vas je samo još bjeloruski trener vodio reprezentaciju Cipra na europskom prvenstvu u Turskoj) je li Vam se bilo teško naći u ulozi trenera?

Štoviše, mislim da sam prvi trener rukometa na pijesku koji je pozvan iz strane zemlje. Gdin. Vladimir Kosik je bio prvi, no on je u to vrijeme već vodio dvoransku rukometnu reprezentaciju Cipra. Mnogo sam naučio od njega. Poznavao sam talijanske igračice prije nego što sam počeo raditi s njima. Moja prijašnja ekipa susrela se nekoliko puta s Talijankama. Sve igračice bile su vrlo srdačne i otvorene, dok mi je talijanski savez pomogao u svim detaljima.Započeti novi posao nije lagano, no jezik rukometa i rukometa na pijesku je, na sreću, jedinstven

Po Vama koje su to bitne stvari i parametri koji čine iznimno dobrog igrača u rukometu na pijesku.Predvidite nam molim Vas, razvoj rukometne igre na pijesku te na kojim će se elementima postizati najviše napretka u skoroj budućnosti?

Najvažnija stvar je razumjeti rukomet na pijesku te imati vještine predosjećanja i kreativnosti. Sad je odlučeno da se pravila igre neće mijenjati nekoliko godina.Očigledno je da će u slijedećih 10-ak godina dvoranski rukometaši početi igrati rukomet na pijesku te će to utjecati na trenere da treniraju sa svojim ekipama svaki dan (pogotovo s mlađim dobnim uzrastima)

Kako gledate na kvalitetu klupskog rukometa na pijesku u odnosu na reprezentativni s obzirom da ste u svojoj karijeri imali priliku voditi i klubove i reprezentacije?

Kvaliteta na reprezentativnoj razini je, naravno, veća jer je puno više kvalitetnijih igrača.No, vrlo je zanimljivo da na reprezentativnoj razini dolazi do izražaja puno više individualna kvaliteta, dok je na klupskoj razini puno više suradnje i kreativnosti.

Koje Vam se reprezentacije najviše sviđaju po stilu igre, s obzirom da postoji mnogo selekcija koje njeguju različite stilove?Isto pitanje i za klubove.

U nekoliko proteklih godina su se isprofilirali mnogi stilovi unutar rukometa na pijesku. Na pijesku tako možemo razlikovati stil južnih Slavena( Hrvatska i Srbija), špajnolski, ruski, njemački i arapski stil (Egipat i Bahrein).U Mađarskoj koristimo elemente svih nabrojanih stilova i u dvoranskom i u rukometu na pijesku. Također, učim iz svih tih različitih načina igre i pokušavam usvojiti ono najbolje za moje igrače, za moju ekipu. To je, u biti, ono što radim s talijanskom reprezentacijom.

Gdje vidite rukomet na pijesku u budućnosti? Mislite li da će postati Olimpijski sport i što mu je po Vašem mišljenju potrebno da to dostigne?

Naravno da je cilj rukometa na pijesku postati olimpijskim sportom, no, moramo biti oprezni kako ne bi naštetili interesima dvoranskog rukometa.

Kakvo je stanje rukometa na pijesku u Mađarskoj i Italiji? Ulažu li se dovoljna sredstva u razvoj sporta? Prate li savezi dvoranskog rukometa razvoj rukometa na pijesku ili su nezainteresirani?S obzirom da nema profesionalnih klubova rukometa na pijesku (barem koliko ja znam) zanima me mislite li da će u doglednoj budućnosti biti moguće stvoriti i profesionalne turnire po uzoru na odbojku na pijesku?

Mislim da je najvažnija stvar da se rukomet na pijesku kontinuirano razvija i napreduje korak po korak. Ne smeta mi ukoliko nema profesionalnih klubova i turnira, jer je razvoj sporta najvažnija stvar. Komisija za rukomket na pijesku trenutno radi na novom sustavu i siguran sam da će s njihovim iskustvom rukomet na pijesku postati još atraktivniji i ljepši sport. Također su pitali za mišljenje sve klubove i ekipe, što je imalo vrlo dobar i pozitivan efekt.

Sudjelovali ste na nedavno odigranom turniru u mađarskom Zalaegerszegu gdje se rušio Guinnessov rekord u trajanju jednog EBT turnira. Zanima me imate li kakvih informacija o turniru.Je li postavljen rekord i koliko je trajao cijeli turnir?

Nažalost nemam nikakvih informacija, no, bojim se da na kraju ipak nije postavljen rekord. Komisija je odbila 90% činjenica vezanih za turnir bez ikakvog razloga.

Postoje li nacionalna prvenstva rukometa na pijesku u Mađarskoj i Italiji i u kojem se obliku odigravaju?

Nemam informacija o nacionalnim prvenstvima. MIslim da se trenutno radi na rekonstruukciji nacionalnih prvenstava, povodeći se za novim iskušenjima.

Imali smo čast prevesti u više nastavaka Vaš rad o usporedbi dvoranskog i rukometa na pijesku (nadam se da se ne ljutite i da nas nećete tužiti jer Vas nismo pitali 😉 )kojeg smo preuzeli na službenim stranicama EHF-a.
Zanima me imate li možda u planu još pisanje kakvih analiza i tekstova vezanih za rukomet na pijesku?S obzirom da je uvijek lijepo pročitati mišljenja stručnjaka poput Vas, nadam se da ćete nam poslati neke materijale ukoliko ih posjedujete.

Vrlo sam sretan što je moj članak rado čitan i u Hrvatskoj, jer je to ipak samo moje mišljenje. Bilo bi sjajno kad bi se mogla pokrenuti diskusija te čuti i izmjenjivati razna mišljenja. Uvijek planiram pisati nove članke te završiti knjigu o rukometu na pijesku, no, nažalost nemam previše slobodnog vremena koje bih odvojio za taj posao.No, obećavam Vam, kad slijedeći put nešto napišem, vi ćete dobiti prvu kopiju primjerka 😉

Za kraj samo još ukratko-po Vašem mišljenju najbolji rukometaš i rukometašica na pijesku?
Najbolji teren rukometa na pijesku gdje ste vodili neku od reprezentacija?
Koje Vam je najbolje organizirano prvenstvo dosad (masters, europsko,svjetsko)?
Ne želim imenovati samo jednog igrača/icu, radije ću opisati moj omiljeni tip igrača.Preferiram nekoga tko uvijek igra pošteno, hrabro, kreativno, atraktivno, da je spreman prihvatiti činjenicu kako je rezultat najbitnija stvar. Naravno da imam svoje omiljene igrače/ice unutar ekipe koju vodim, no to je uvijek trenerska tajna. Osnovni princip je napraviti dobru ekipu, složan kolektiv s jakim timskim duhom.

To je bilo sve od gdina Tamasa Neukuma.

Hvala Vam najljepša na ovom intervjuu i nemojte se ustručavati kontaktirati me i u budućnosti ukoliko budete htjeli 😉 .Pozdrav