Rukomet na pijesku: primjena i utjecaj na dvoranski rukomet

U prethodnom tekstu kojeg smo objavili u dijelovima (autor: Tamas Neukum) na našoj stranici bilo je govora o usporedbama dvoranske i pjeskaške inačice rukometa. U nadolazećem serijalu donosimo našim dragim čitateljima razmišljanja i stručni pogled na rukomet na pijesku proizašla iz pera jednog od zaslužnijih članova hrvatske reprezentacije, Davora Rokavca, koja je osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu odigranom u Cadizu. Autor teksta iza sebe ima blistavu pjeskašku karijeru okrunjenu navedenim zlatom. Ono što je manje poznato je da je dotični ujedno i kondicijski trener hrvatske muške selekcije, plod čijeg rada je (uz izbornika Ostoića) bio vidljiv kod osvajanja zlata. Nadamo se da ćete uživati u slijedećim dijelovima ove fenomenalne priče.

Sve popularniji i priznatiji član olimpijske obitelji sportova, ”višeboj s loptom” ili kako ga neki vole nazivati rukomet, je u ne tako davnoj prošlosti dobio i svoju ljetnu inačicu, rukomet na pijesku, koja se također širi i razvija nevjerovatnom brzinom. Mlađi je braco vrlo brzo zadobio naklonost i pridobio srca velikog broja ljudi, kako aktivnih ili manje aktivnih ”dvoranskih” rukometaša, tako i običnih ljudi, donedavnih gledatelja, koji se nisu usudili isprobati svoj potencijal u dvoranskom obliku, ali su se vrlo brzo pronašli u ljetnoj, pješčanoj, verziji rukometa. Tako i podatak kako se rukomet na pijesku igra i u tradicionalno ne rukometnim zemljama kao što su Engleska, Belgija, Nizozemska, Cipar, Uruguay, Pakistan, Iran, Togo,… svjedoči kako je rukomet na pijesku svojom jednostavnošću i zabavnim karakterom zapravo zakoračio velikim koracima na svjetsku sportsku scenu i na taj način još više približio pa i popularizirao dvoranski rukomet.

Riječ je, dakle, o sportu koji je nastao kao alternativa dvoranskom rukometu kako bi se popunila praznina između dvaju natjecateljskih sezona i kako bi igrači u tom razdoblju održali zadovoljavajuću razinu fizičke pripremljenosti, a istodobno se psihički odmorili i relaksirali. Stoga je u rukometu na pijesku naglasak upravo na zabavi i atraktivnosti same igre, dok su tenzije i napetost svedeni na minimum. Rukomet na pijesku ima dodirnih točaka sa dvoranskim rukometom, no isto tako ima i podosta specifičnosti koje ih razlikuju kao što su, na primjer: manje dimenzije igrališta, vrsta podloge, manji broj igrača, razlike u tehničko taktičkim postavkama,…

Kao i sve novo, tako je i rukomet na pijesku naišao na odobravanja, ali istodobno i na suprotstavljanja i otpore. Sukladno tome pojavio se i određeni krug trenera skeptičnih po pitanju novog sporta pa su svojim igračima zabranili bavljenje istim, a kao najčešći razlog zabrane navode mogućnost ozljede?! No, postavlja se pitanje, jesu li ti treneri u pravu i jesu li s razlogom zabranili sudjelovanje u ljetnim radostima pješčanog rukometa ili je skepticizam i zabrana kao njen rezultat samo posljedica nepoznavanja značajki koje ta verzija rukometa ima za ponuditi? Iako skepticizam znači nepovjerenje, ono ipak dolazi od grčke riječi skepsa što znači razmišljanje i razmatranje, a to je zapravo pozitivna stvar koje bi se trebali prihvatiti treneri prije izvođenja i donošenja zaključaka. Ponukan time bacio sam se i sam na razmatranje, istraživanje i analizu pozitivnih i negativnih strana, kako rukometa na pijesku tako i općenito treninga na pijesku, te njihovu primjenu i utjecaj na dvoranski rukomet.

Kako funkcionira trening na pijesku ??

Jeste li ikada skakli na trampolinu, a zatim odmah nakon toga pokušali skakati i na čvrstom tlu? Osjećaj koji se može iskusiti u tom trenutku je kako su noge teške i kao da skočnosti uopće nema. Razlog tome je što trampolin ne samo da apsorbira i raspršuje sve sile pri doskoku čime se poništava refleks istezanja i skupljanja, nego zapravo obavlja i sav rad potreban za usmjeravanje tijela natrag u zrak. To znači kako mišići kao i centralni živčani sustav dobijaju poruku kako njihova aktivnost nije potrebna pa sukladno tome sve i isključuju. Skakanje u pijesku, s jedne strane, ima isti učinak kao i trampolin, jer propusnost pijeska pri doskoku isto kao i kod trampolina upija i raspršuje sile što oduzima bilo kakve pliometrijske prednosti ciklusa istezanje-skupljanje. S druge strane, nasuprot trampolinu, pijesak čini da mišići rade znatno više kako bi se postigao bilo kakav skok kao i visina istoga. Dakle, kada se trening odvija na pijesku, čvrste sile reakcije podloge, na koje se sportaš ”oslanja” u dvorani, modificirane su promjenjivom i propustljivom podlogom koja popušta kada sportaš na nju primjeni mišićnu silu. Nedostatak sposobnosti proizvodnje sila reakcije podloge izaziva i narušava stabilnost cijelog tijela, kao i sposobnost uporabe mehanizma trostruke ekstenzije ( skočni zglob, koljeno i kuk ) s ciljem uspješnog pokretanja tijela u naprijed. To znači da je pri kretanju u pijesku skočni zglob limitiran silom koju može proizvesti budući se dio primjenjene sile gubi zbog nestabilnosti pijeska. Zbog nestabilnosti i propustljivosti pijeska od mišića i tetiva stopala zahtjeva se dodatni ”prekovremeni” rad kako bi stabilizirali stopalo, što za posljedicu ima veliku potrošnju energije. Povećanje potrošnje energije pri kretanju na pijesku, uzrokovano nestabilnošću podloge, nastaje, dakle, zbog dodatnog mehaničkog rada i smanjene efikasnosti pozitivnog djelovanja mišića i tetiva. Kako bi kompenziralo ove promjene sila reakcije podloge, tijelo nastoji balansirati i izjednačiti pokret povećanjem sile i amplitude pokreta ekstenzije u zglobu kuka. Aktivacija puno većeg broja mišićnih vlakana nego pri izvođenju istih pokreta na čvrstoj podlozi objašnjava vrlo primjetni osjećaj brzog zamaranja kod treninga na pijesku. Iako na prvi pogled izgleda kako su razlike u mehanici, između dvoranskog i rukometa na pijesku, minimalne, karakteristike izvedbenog okoliša kod rukometa na pijesku, kao i varijabilnost istoga, kreira poprilično različiti skup kretnih zahtjeva kako bi izvedba bila uspješna. Čini se kako je sport izvođen na pijesku različit u odnosu na isti sport izvođen na čvrstoj podlozi, zbog toga što su propustljivost kao i trenje na pijesku različiti i zahtjevaju uporabu metoda kontrole pokreta koji su drugačiji od onih na čvrstoj podlozi. Sukladno tome pri treningu na pijesku zabilježeni su veći uloženi trud, veća potrošnja energije, kao i veća koncentracija laktata u krvi u odnosu na trening proveden na čvrstim i/ili travnatim podlogama.