DOJMOVI SA MASTERSA NAKON PAR (NE)PROSPAVANIH NOĆI

Da, upravo tako, neki su se naspavali, neki nisu, neki uče, neki rade, a neki već opasno treniraju za turnire Prvenstva Hrvatske jer već ovih dana igraju se tekme na domaćem terenu – u tijeku je Zagreb Open.

Hvala Bogu da su tako brzo ispred nas novi izazovi jer Masters, iskreno rečeno, nije uopće utažio našu žeđ za igrom i pobjedama. Biti peti u Europi je velika stvar, ali zna se da smo od dečkiju očekivali i više, uostalom i oni sami su očekivali više … no, konkurencija je bila jaka, teren pretvrd, a neprestano brbljanje voditelja svim glasom u mikrofon na španjolskom jeziku oduzimalo je svaku mogućnost za navijanje i podršku, pa je sve više sličilo španjolskoj sapunici miješanoj s glasnim hitovima MTV-a negoli turniru i navijanju – uglavnom previše buke nizašto i doslovno i u prenesenom smislu … a možda smo mi bili i previše neispavani da bismo vidjeli i čuli. Ipak,ono što je definitivno ostavljalo bez daha je ambijent u kojemu su se nalazili tereni; Grad Znanosti i Umjetnosti djeluje kao grad budućnosti, na vodi i od čelika, i zaista je zdanje kojim se Valencia može pohvaliti. Tribine su se izdizale iznad vode bazena te je to pridonijelo,barem malo, ugođaju plaže. Na dva terena paralelno su se igrale utakmice tako da je teško bilo pratiti što se sve događa i kako tko igra,ali ono što smo uspjeli primijetiti je da bi se na ženskoj konkurenciji definitivno trebalo malo poraditi, tako da je nama curama teško palo gledati s tribina kako netko na Mastersu uči raditi piruetu. Ali nema veze, eto Prvenstva Hrvatske pred nama i prilike da upadnemo u vlak (ili avion) za sljedeći završni europski turnir. Točku na i stavilo je nedjeljno ružno i kišovito vrijeme tako da je finala pratila šačica ljudi, uglavnom sudionika turnira, a atmosferu su se potrudile zagrijati jedino simpatične plesačice. Eto, to su ukratko dojmovi, naravno ima ih još puno, a i bit će ih još puno i zato sada treba stisnut i rasturit na nadolazećem Prvenstvu Hrvatske.