Rukomet na pijesku vs. dvoranski rukomet- 2.dio

Slijedi drugi dio članka kojeg je napisao cijenjeni Tamas Neukum. U ovom dijelu radit će se analiza rukometa na pijesku kroz uloge vratara, taktiku obrane i napada itd…

VRATAR

Stari je princip: “Ako želiš dobru ekipu, nabavi dobrog vratara.” Aktivnost vratara, kao i bilo kojeg igrača, odvija se pod težim okolnostima, jer je igralište otprilike 40 centimetara dubok pijesak. Samo ta okolnost, je važan i koristan element u toku treninga igrača. Najbolji vratari dvoranskoga rukometa imaju akrobatske vještine unatoč svom ogromnom stasu, oni skaču i brane s velikom hrabrošću. Tijekom izvođenja i učenja ovih kretnji, izrazito su važni doskoci i vraćanje na početnu poziciju što je brže moguće. Zahvaljujući kvaliteti tla,u rukometu na pijesku, ove se kretnje mogu učiti i uvježbavati bez straha ili opasnosti od ozljede. Zbog pijeska važnost predviđanja udarca na gol je i veća nego kod dvoranskog rukometa. U slučaju da vratar ne započne kretnju presijecanja bačene lopte prije samog udarca, neće uspjeti obraniti vrata jer je teže skočiti na pijesku. Dobro je znano da predviđanje udarca na vrata bitno utječe na dobru izvedbu vratara.

Postizanje pogodaka je cilj rukometa na pijesku, iako se pobjeda u utakmici temelji
na akumulaciji bodova. Pogoci postignuti koristeći spektakularne elemente – kao što je pogodak ostvaren u letu (popularno cepelin) ili gol iz skoka nakon okreta od 360 stupnjeva oko okomite osi tijela (pirueta)- su nagrađeni s dva boda.

Osim spektakularnih elementata, pogotak koje postigne vratar također vrijedi 2 boda.
Takav način postizanja pogotaka olakšava i činjenica da u rukometu na pijesku nema izvođenja s centra nakon primljenog pogotka, a duljina igrališta je samo 27 metara pa je moguće pucati na protivnička vrata odmah nakon obrane ili primljenog pogotka. Te promjene u rukometnim pravilima, zbog kojih se igra ubrzala, su dale izvanredan značaj koliko brzo vratar može igrati loptom nakon pogotka ili obrane i može se znatno bolje prilagoditi danoj situaciji. Kako nema izvođenja s centra, linijski igrač će pokušati blokirati vratara u brzoj predaji lopte dok se vratar njegove ekipe ne vrati na svoja vrata. Vratar mora naučiti predati loptu brzo i precizno ili ju baciti u protivnička vrata unatoč ometanju protivničkog igrača. Slično kao i u dvoranskom rukometu, i u rukometu na pijesku ima mnogo kretanja oko linije 6 metara nakon osvajanja lopte.

Kvaliteta materijala lopte je također značajna, budući da je napravljena od posebne gume. Stoga je osjećaj straha zbog boli nakon obranjenog udarca od manjeg utjecaja u mlađim dobnim kategorijama. U rukometu na pijesku razigravač, najčešće srednji vanjski igrač, uzima vratarevu majicu (marker jel). Njegov pogodak je, također, vrijedan dva boda. Kao rezultat toga, golman mora naučiti upravljati svojim obrambenim zidom kako bi se koncentrirao na najopasnijeg napadača.

OBRANA

Moderni rukometaši naših dana su individualno tako dobro istrenirani da obrambeni igrač nema šanse uspješno se obraniti ako nije sposoban adekvatno predvidjeti. U rukometu na pijesku, zbog stalne brojčane inferiornosti u obrani, obrambeni igrači su prisiljeni predviđati u svakom trenutku. Nadalje, jedan od napadača može postići pogodak vrijedan dva boda, stoga posebnu pozornost treba posvetiti i najopasniem igraču, dok se brani s čovjekom manje. Zato u određenoj situaciji igrač mora razmotriti treba li se koncentrirati na napadača u direktnoj prilici za pogodak ili na mnogo opasnijeg igrača.

Pomaganje drugom obrambenom igraču do razumne mjere je iznimno važan faktor jer
obrambeni igrač mora reagirati na situaciju između drugog obrambenog igrača i napadača u
djeliću sekunde. Osim toga, u rukometu na pijesku se također mora uzeti u obzir, u danoj situaciji, koji je igrač manje opasan kako bi mu se dopustilo da dođe u priliku za pogodak.

Mogućnosti uzimanja lopte u posjed su se promijenile u ubrzanoj rukometnoj igri i obrambene taktike “zamki za loptu” (“ball-trap” -pa ti prevedi) su dobile značenje. Za postavljanje takve zamke, stupanj pomaganja drugom obrambenom igraču je od velike važnosti. Razne obrambene taktike u rukometu na pijesku se temelje na ball-trap situacijama. Kao rezultat toga, igrači mogu naučiti razne elemente koje bi kasnije mogli uspješno primijeniti na dvoranski rukomet.

Često se događa, na kraju izjednačene utakmice, da obrambeni igrač bespotrebno radi prekršaj na napadaču u prilici za pogodak. On se tada kažnjava isključenjem i dosuđuje se kazneni udarac. U rukometu na pijesku, posljedice takvih prekršaja su još ozbiljnije, jer i najslabiji prekršaj nad igračem u prilici za postizanje pogotka ima za posljedicu progresivno kažnjavanje. Stoga, u ovom slučaju, obrambeni igrači moraju naučiti braniti se bez tjelesnog kontakta, s intenzivnijim radom nogu. Osim toga, oni to moraju raditi u težim uvjetima zbog pješčane podloge.

NAPAD

Prema statističkim podacima, u vrhunskom dvoranskom rukometu najučinkovitiji napadi protiv
organiziranog obrambenog zida su oni koji uključuju pet igrača u dodiru s loptom. Kako bi trener postavio taktiku svoje ekipe na osvajanju prostora, ostvarivanju dinamičke prednosti i brojčane nadmoći s pet igrača uključenih u napad, igrači moraju vježbati kombinacije između dva, tri i četiri igrača. Rukomet na pijesku bi mogao poslužiti kao dobra osnova za to, jer četiri napadača grade napad protiv trojice u obrani i bit igre leži u kvaliteti kombinacija između dva igrača i njihov razvoj u kombinacije imeđu tri i četiri igrača.

Unatoč uobičajenom vjerovanju, pravila rukometa na pijesku omogućuju vođenje lopte. U stvarnosti, to je praktički nemoguće i besmisleno na pješčanome terenu. Kada situacija tako zahtijeva, i udaljenost između obrambenog igrača i napadača to omogućava, loptu se može ispustiti na pijesak iz stojećeg položaja ili za vrijeme kretanja, a za rezultat se dobiju još tri koraka. Međutim, tipična taktika napada su brza, kratka dodavanja, bez nepotrebnog vođenja lopte.

Jedan od najvažnijih elemenata modernog rukometa je kretanje bez lopte i osvajanje prostora bez vođenja lopte. Svladavanje ove tehnike je lakše i jednostavnije u rukometu na pijesku, jer to igrači mogu vježbati u situacijama za vrijeme utakmice. Posljedice su jasne: igrači su prisiljeni predviđati jer nema vođenja lopte.

U rukometu na pijesku, igrači uče dovesti igrača u karakterističnoj majici- najopasnijeg igrača za obranu- u priliku za pogodak. Cilj je isti i u dvoranskome rukometu: dovesti najopasnijeg igrača u najbolju moguću poziciju. U isto vrijeme igrači uče privući pažnju obrane, a zatim odabrati najbolje moguće rješenje.

Uloga srednjeg vanjskog igrača se značajno promijenila u posljednjih nekoliko godina. Danas ne pričamo isključivo o graditelju igre, nego o srednjem vanjskom, o trećem vanjskom igraču. Takva je uloga napadača u karakterističnoj majici (markera) u rukometu na pijesku: on je i razigravač, a u isto vrijeme može pucati na protivnička vrata. Često se događa da srednji vanjski mora promjeniti svoju početnu namjeru za vrijeme izvođenja skoka kako bi asistirao igraču u najboljoj poziciji. Redovito vježbanje ovakvih situacija može poboljšati fizičke sposobnosti igrača i pomoći mu da brzo prepozna situaciju. Moramo imati na umu da se sve to događa u teškim uvjetima, na pijesku.

Posebna pravila za zamjene sadrže razne mogućnosti i za obrambene i za napadačke taktičke varijante. Puna duljina bočne linije – s iznimkom vratareva prostora – služi kao mjesto za zamjenu igrača. Svaka ekipa ima svoju bočnu liniju igrališta za izmjene. To znatno ubrzava igru jer napadači kao i obrambeni igrači mogu iskoračiti, izroniti ili iskočiti iz igrališta velikom brzinom odmah nakon kraja njihove akcije, a zamjena može ući u igralište na bilo kojem mjestu i uključiti se u igru.

Analizirajmo moguće pozitivne posljedice pravila za zamjene u rukometu na pijesku na dvoranski rukomet. To značajno poboljšava brzo razumijevanje situacija u igri i vještine predviđanja; pomaže u uvježbavanju brzih napada na neorganiziranu obranu – jedan od najvažnijih elemenata i najlakšeg načina postizanja pogodaka u modernom rukometu – na zabavan način. Osim toga, uče se brz i pravovremen povratak u obranu, zajedno sa zamjenama.

Norveška ženska reprezentacija uvela je inovaciju na Europskom prvenstvu u Švedskoj 2006. Jedna od igračica, koja je nosila vrataričin dres, aktivno je sudjelovala u gradnji napada za vrijeme isključenja druge suigračice. Međutim, napad je odigran na način da je njeno kretanje bilo usmjereno prema liniji za zamjene. To jako sliči rukometu na pijesku, gdje napad također mora biti organiziran na takav način da se omogući igraču s markerom da brzo napusti igralište kako bi vratar mogao pravovremeno zauzeti svoju poziciju između vratnica.

Rukomet na pijesku razvija brzinu donošenja odluka i ima povoljan utjecaj na kinestetsku percepciju igrača. To je zbog činjenice da igrači obično dolaze do pozicije za pogodak nakon cepelina ili piruete.

Na temelju prognoza stručnjaka, posjed lopte u jednoj ruci će steći važnost kako se razvija rukometna igra. Posebno će biti važno izvođenje dalekometnih udaraca iz cepelina (cepelin igrača iz polovice igrališta njegove ekipe). Kao rezultat golemih promjena u obrani, širenje tih tehničkih elemenata može se prije svega očekivati u korištenju prostora iznad vratareva prostora. Pravila rukometa na pijesku pružaju izvrsnu priliku za razvoj, učenje i prakticiranje tih vještina.

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj za muške 2007. postalo je očito da se poboljšao vertikalni skok vanjskih pucača za vrijeme izvođenja skok-šuta. Dokazano je i prije da treniranje na pijesku značajno povećava snagu skoka i ima pozitivan učinak na visinu napada igrača.

 

O rekreaciji i regeneraciji čitajte u trećem, zadnjem dijelu ove trilogije. Do čitanja dragi naši pjeskaši….

Preuzeto sa službene stranice EHF-a.